Plakati s primamljivim i specijalnim ponudama pozivaju na sve strane. Mame nas. Nude jednu "ludu" i "nezaboravnu" noć. A zapravo, ionako umornoga čovjeka, samo vuku još niže...




Na drugoj strani, ne baš na primamljivim plakatima, nudi se i nešto drugačiji doček Nove Godine. Tiho i nenametljivo, zove čovjeka na mir. Na promjenu. Na susret sa živim Bogom. Ali i sa samim sobom. Na tako potrebnu dezinfekciju duše i godišnju inventuru života. Tko sam? Gdje idem? Dokle sam stigao? Kako ću dalje i što je moj cilj? 

Međugorje nam uvijek nudi utjehu. Nudi Majčinski zagrljaj. Mir. Istinu. Poziva na tišinu i unutarnju promjenu. To je ono sto nam svima treba. I vjerujem da će nas svake godine biti sve više koji ćemo baš za Novu Godinu željeti u užurbanu svakodnevicu života dovesti Krista. Naš Put, Istinu i Život!



I ove godine program seminara je potpuno ispunjen. Tri dana koja su pred nama bit će dani kada će se duša odmarati i uroniti u Božji mir.

Seminar započinjemo krunicom i Sv. misom na nedjelju Svete obitelji. Upravo je to primjer prave obitelji - obitelji koja ostaje s Bogom i u kojoj vlada molitva, ljubav i poštovanje. Za razliku od današnjih modernih. Obitelj, kao najugroženija institucija danas, sve više je potrebna ozdravljenja i zajedništva. Poslušnosti i služenja.

 

Služiti jedni drugima i ljubiti jedni druge - poziv je za sve nas!

Upravo je to i tema Novogodišnjeg seminara: "Služiti Bogu u veselju". Radosno. Jer Božji je jaram sladak i breme je Njegovo lako. Odličan primjer služenja nalazimo u Svetoj obitelji. Gospa je služila Bogu Ocu, sv. Josipu i Isusu. Sveti Josip je služio Bogu Ocu, Mariji i Isusu, a Isus je služio Bogu Ocu, Mariji, Josipu i svima nama. On, koji je došao na svijet spasiti nas, otkupiti naše grijehe i dati nam novi život u duhu, služio je nama. Bio je najmanji od najmanjih.

Nije li to i nama poziv na služenje? Prvenstveno u našim obiteljima! No, ludost vremena u kojem živimo, šapuće nam da je važno sebe staviti na prvo mjesto, da je važno sebi stvoriti komfor života. Ugodu. Ljepotu.

 

Sestra Ljilja Pehar, duhovna voditeljica ovog seminara, neumorna je tražiteljica Istine! I hvala joj na tome! I nas poučava istini. I potpuno je otkriva. Bez zadrške. Pa kome se svidjelo, kome ne! Želi nas dovesti do Izvora žive vode. Do Isusa.

 

 

I upravo pred živim Isusom, izloženim u Presvetom Oltarskom Sakramentu provodimo prvu noć seminara. Svatko ima svoje vrijeme s Isusom. U tišini i sabranosti. Vanjska i unutarnja buka duše se utišala i sada je vrijeme za čuti Njega. Što nam to govori? Razmišljam o Njegovom konstantnom praštanju. On nikada ne okreće glavu od mene i moje grešnosti. Kao da nema mojih grijeha, On mi nudi ruku prijateljstva. Želi mi pomoći. Ne samo meni. Svima nama! Hvala ti Isuse!



Sljedeće jutro odlazimo na Križevac. Program seminara je ustaljen, a kao duhovno bogatstvo, program i način seminara nam je ostavio pokojni fra Slavko Barbarić.

I bez obzira koliko puta se program ponavlja, uvijek je drugačiji. Uspinjemo se na Križevac moleći Križni put velečasnog Marina Kneževića.

 

I ovaj put kamenito tlo kojim se penjemo ima svoju simboliku. Gazimo po kamenju, a sunce se probija svojim zrakama, kao da nas bodri. Negdje se možda i spotaknemo, negdje okliznemo, kao i u svakodnevnom životu. Ali evo već na trećoj postaji Križnog puta Isus pada. Bogočovjek pada. Ali ne odustaje. Diže se i nastavlja. To je poziv i nama da nikada ne ostanemo ležati u svome padu, ma kako težak i bolan bio. I nakon drugog i trećeg i bilo kojeg pada. Ustati i poći. Nastaviti sve do kraja. Sve do raja! 

 

Penjemo se po kamenjima i pogled mi pada na rubove kamenja na koja stajem. I razmišljam. Koliko puta smo u svome životu hodali po rubu? Možda bili na korak do ponora. Do provalije koja naše duše vodi u propast. Sada vidim, On je uvijek bio tu. Njegova ruka spasa i Njegova želja da živimo puninu života s Njim. I tko zna koliko puta nas je povukao za majicu, za rukav, okrenuo naš životni smjer ka sebi, razmaknuo trnje s našega puta... Tko zna koliko puta smo u svojoj sebičnosti, oholosti i grijehu Njemu okrenuli leđa, misleći da znamo najbolje sami. Trenutak spoznaje i tišine. Ali i zahvalnosti. Jer Njegov pogled prepun ljubavi i mira nikada ne osuđuje. Uvijek nudi novu priliku. 

 

Posebno se zaustavljamo na petoj postaji kada Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi Križ. I ovdje imamo lekciju iz služenja i ljubavi. Šimun koji je bio prisiljen pomoći, ne prepoznaje u prvi mah da ima priliku osjetiti ljubav i služiti Bogu. Vjerojatno kao i mi u svom životu. Ne prepoznajemo te prilike. Mrmljamo. Gunđamo. Okrećemo glavu. Bježimo…

Ponovno, za dublje promišljanje zastajemo na 12. postaji kada Isus umire na Križu. Sestra Ljilja nas potiče da u našim teškim trenucima života budemo s Isusom u Getsemaniji i s Isusom na Križnom putu u trenutku umiranja. Dolazimo na vrh Križevca s poticajem da se osamimo i provedemo vrijeme s Isusom u trenutku umiranja.


Ah, toliko toga bih ti Bože rekla, ali Tvoje beživotno tijelo je toliko unakaženo da imam osjećaj da te jako boli. Pitala bih Te za neke naše boli, ali zatekoše me ove Tvoje. Zanijemila sam. Nemam ništa više da te pitam. Samo imam želju na Tvome Križu ostaviti sve svoje mane i nesavršenosti.


Četrnaest postaja Križnoga puta nepresušan su izvor razmatranja. I Božje okrijepe.

Sam doček Nove Godine, za nas koji smo na seminaru je samo nastavak želje da Mu budemo bliže. Bez pretjerane novogodišnje euforije. Ma nema je nikako! Nas 40-ak na seminaru, rekla bih sa svih strana. Vlada radosno i dostojanstveno ozračje. Pjeva se, pleše, veseli i razgovara. Možda je najveće iznenađenje da se ovdje jako lijepo razgovara i međusobno upoznaje. Otvoreno i iskreno. Upravo ono što je danas problem među mladima. Na seminaru su pale i zaruke, naše Hercegovke i jednog Riječanina. Veselje je još veće! Molimo za njihov blagoslov i pravi kršćanski brak po Božjem naumu! 


Nekoliko njih na seminar je pristiglo iz Njemačke, potom iz hrvatskih gradova Splita, Knina, Šibenika, Metkovića, Rijeke, te naše Hercegovine. 

 

Novogodišnjoj Svetoj misi prethodi klanjanje, koje nas još više uvodi u dubinu Kristovog života i Njegove prisutnosti u našim životima. Novogodišnje slavlje nastavljamo našim druženjem i veseljem.

 

Sljedećeg jutra sunce nas budi, jer nismo morali poraniti. Odlazimo na Brdo Ukazanja uteći se Majci Mariji.

U trenutku molitve, nas 40ak okupljenih oko jednog od otajstava, zastajemo na znak sestre Ljilje. Zastajemo pogledati živog Boga na djelu. U drači. Skrivenog, a tako vidljivog u jednom poniznom mladiću. Sam, s krunicom u ruci iz tko zna koje zemlje svijeta, došao je za Novu Godinu u Međugorje. I možda u očima svijeta izgleda kao kakav izgubljeni čovjek, kao usamljenik kojeg treba žaliti, ali znamo da je na itekako dobro putu. S Bogom. I s krunicom u ruci. Drži je tako snažno i s vjerom, dok glavu naslanja na dlanove. U njemu se vidi Bog! On svjedoči samim svojim postojanjem. I poticaj je za sve nas. Da i u nama treba sijati Bog. Da Bogu damo prvo mjesto u svome životu, jer će jedino tako sve biti na svome mjestu.

I upravo nam Majka Marija može biti najbolji putokaz do Boga. Po Mariji do Isusa.

Imamo i meditacije na Biblijske tekstove. Učimo se i o važnosti čitanja Biblije. Jer Biblija je živa Božja riječ. Uvijek aktualna. I Bog nam uvijek po Bibliji progovara.

 

Razmatramo tekst o anđelovom navještenju Mariji. Naglas izgovaramo svoja razmišljanja. Na ovakvim druženjima je uvijek lijepo i zanimljivo čuti razmišljanja drugih. Svi razmatramo isti tekst, a svatko ima drugačiji kut gledanja. I svačiji je važan. I svačiji je točan. I učimo jedni od drugih. Učimo se pažljivo slušati jedni druge i međusobno se poštivati.

Susrete upotpunjujemo i slavljeničkim pjesmama, a trenutke bez susreta puštamo da sve naučeno usadimo u svoja srca.

Opet je pred nama Sveta misa, cjelonoćno klanjanje, meditacije, molitva, svjedočenja... Zapravo, sve bliži prilazak Bogu i osluškivanje Njegove riječi.

I vjerujem da će i ovogodišnji seminar uroditi plodovima u nama i oko nas. Vjerujem da možemo biti male Božje svjetiljke u kojima će On svijetliti. Vjerujem da možemo biti radosni navjestitelji i širitelji Božje riječi. Bez straha i s velikim pouzdanjem u Božju svemoć. Sve, na proslavu Njega.

 

I ono anđelovo navještenje Mariji s riječima "Ne boj se", tako nas ohrabruje za život pred nama. Kao da govori, ne boj se što će biti. Ne boj, jer Bog ima plan. Puno bolji od tvoga. I možda se katkad čini život posut trnjem, ali upravo u tim trenucima imamo priliku susresti Njegovo Lice i Njegovu ispruženu ruku koju nam pruža kao ruku pomirenja i prijateljstva. Uvijek i zauvijek!

Na kraju našeg trodnevnog susreta slijede zagrljaji i pozdravi. Oni iskreni. Nema maski lažnih ideala nego riječi blagoslova i potpore koje upućujemo jedni drugima, s porukom da ćemo jedni za druge moliti. I biti tu. I u radosnim i u žalosnim trenucima. Biti jedni drugima Šimun Cirenac i pomoći nositi Križ. I ove godine, važnost ovog seminara koji okuplja mlade, prepoznao je međugorski župnik fra Marinko Šakota. Zahvaljujemo i njemu i našoj sestri Ljilji, te Bogu i Majci Mariji koji su nas sve okupili!

 

 

 

Sudionica Duhovne obnove / uhakud.info

 

U predivnom Božićnom vremenu u Međugorju UHAKUD u BiH od 30.12.2018. do 02.01.2019. organizirao je duhovnu obnovu za mlade i doček Nove 2019. godine. Voditeljica seminara bila je s. Ljilja Pehar.